(Offended) Šta? Moj Jockan nije pičkica. Moj Jockan je s face. Gledaj: (points at Manny the mammoth on screen) Ovaj veliki, on je baja. Ja ću bit ovaj veliki.
(Into the mic) Jockan, ready? Lik se zove Sid. On je... lijenjivac. Treba bit smiješan, nespretan. Daj mi svoj najbolji "jebiga, pao sam s grane".
"Ouch. That hurt. Anyone have a Band-Aid?"
To je Manfred. On je mamut. On je depresivan. Ledeno Doba 1 Sinkronizirano Na Hrvatski Jockan
(Ruining it instantly) I reci mami da sam ja najbolji sinkronizator u Dalmaciji! Pošalji pare na račun!
(A long pause. For the first time, he sounds almost… serious. A single tear rolls down his cheek. He speaks softly.) "Ajde. Uzmi ga. Tvoj je. Al' ako mu nešto fali… Jockan će te nać."
(Desperate) Jockan, ovo je srceparajuće. Manfred kaže: "Go. Take him. He's yours." (Offended) Šta
Mamut? Ko iz one pjesme? Nema veze. Depresivan je jer nema dobre treninge. Daj meni tog mamuta.
Scene: A dark, cramped studio in Zagreb. The year is 2002. Air conditioning is broken, and the smell of cold coffee and cigar smoke hangs in the air.
(Ignores him) Vidi ove male glupe ptice. Trče ko bez glave. Daj meni da ja to sinkroniziram kako treba. Gledaj: (points at Manny the mammoth on screen)
(Clears throat. Leans into the mic like he’s about to arm-wrestle a bear) "A jebiga. Boli. Ima li ko flaster? Jockan ne moli!"
…That was perfect. Do it again.
Jockan… dodo ptica ne prijeti smrću zbog voća.
(Face in palms) Jockan… nema potrebe za "Jockan ne moli". Sid je slabić. On je pičkica.
